Šestog septembra 1958. Kadrija i Ramiza Fejzić dobili su peto dijete. Bila je kćer. Dali su joj ime Indira.
U osmočlanoj porodici, u idili skromnog življenja gdje male stvari imaju velika imena - odrastala je Indira. Možda je tada, još u djetinjstvu, počela sumnjati u svoje sanje da život, ipak, nekad, može biti bolji.
Rano, veoma rano, ostala je bez roditelja. Pred njom je bio put, trnovit i neizvjestan, u kome je sve što mora biti bolje ovisilo od nje same.
Završila je osnovnu školu, a potom i daktilografski kurs. 1980. godine zaposlila se u Institutu za kemijsko inžinjerstvo Tuzla.
Onda se udala za Kasima Borića, 1986. godine dobila sina Amira, a 1991. sina Senada.
Svu svoju ljudsku i emotivnu energiju usredsredila je na brigu o porodici, trudeći se da kao i majka i supruga bude stub topline i brižnosti porodičnog doma.
Ratno vrijeme je obične ljude dovelo pred egzistencijalni slom. Valjalo se svom snagom boriti za komad kruha, za minimum egzistencije, tek toliko da se preživi, da se ne umre od gladi, dok ne dođu, a doći će, ta išta bolja vremena.
Majčinski i porodični instikt Indirin bio je jak poput nagona za samoodržavanjem. Indira je znala da se mora boriti i izboriti za život, tek toliko da se preživi, dok ne bude bolje.
Više od tri godine vodila je tu bitku. I te posljednje tragične noći, kada joj se zbog toplog proljetnog vjetra - činilo da je svitanje blizu.
Rođena je 6. septembra 1958. u Tuzli, od oca Kadrije i majke Ramize rođ. Gušić, kao peto dijete. Živjela je u osmočlanoj porodici skromnim životom. Veoma rano je ostala bez roditelja.
Živjela je veoma povučeno, kao primjerna majka i supruga, iako je imala veoma težak život. Smrt je našla na mjestu na kojem je više od 3 godine pokušavala zaraditi za bolji život svoje porodice u ratu, te omogućiti im nabavku najpotrebnijih sredstava za preživljavanje.
Geleri granate bačene na Kapiju 25. maja 1995. godine, ugasili su kratki život ispunjen teškim trenucima.