Dana 23. 3.1970. godine rodilo se prvo dijete bračnog para Stjepanović. Kako kažu stari - prvo pa muško. Za njegove roditelje nije bilo veće radosti. Savo je kao i sva prvorođenčad podizan sa mnogo pažnje i ljubavi, koju je nesebično tokom svog djetinjstva prenosio i na svoje sestre Draganu i Snježanu. U školi je Savo stekao mnoge prijatelje s kojima će do kraja svog života dijeliti dobro i zlo. Slobodno vrijeme iskorištavao je igrajući se kao i svi njegovi vršnjaci s loptom, a nije zaboravljao ni svoje sestre. Kroz igru i školu prolazile su i godine. Kada je trebao da počne živjeti svoj život, stigao je i rat na ove prostore.
Na samom početku agresije na Bosnu i Hercegovinu Savo je pristupio u redove Armije RBiH Poslije prelazi u jedinicu Manevarske policije, odakle prelazi u specijalnu jedinicu Policije. Svojom hrabrošću, smirenošću i dobrotom brzo je stekao mnoge prijatelje. Nije Savo ni jednog trenutka osjetio strah, pa je uvijek bio u prvim redovima svoje jedinice. Obišao je sva ratišta u zoni odgovornosti II korpusa.
Pored odbrane domovine, imao je Savo i brigu o svojim najmilijim, bolesnom majkom Nevenkom i sestrama Draganom i Snježanom. U teškim ratnim danima kada bi došao kući, nakon odmora, odlazio bi do Lipnice gdje su se okupljali mladi, da bi na trenutak, uz prisustvo svojih simpatija, zaboravili na teškoće s kojima su se susretali. Tu negdje u kutku diskoteke prepune gustog dima i mlade istinske ljubavi provodio je Savo najljepše trenutke sa svojom djevojkom Sanelom. Samo njoj otkrivao je svoje najdublje tajne.
Osvanuo je sunčani 25. maj. Majka i Savo su pili prvu, jutarnju kafu. Svojoj majci prepričavao bi tužne i vesele detalje iz svog života. Volio je Savo poigrati se i sa svojom podstanarkom malom Mirelom. Njihovu igru prekinuo je Savin izlazak na tuzlansku Kapiju gdje se okupljala njena mladost. Zauvijek.

Sestra Dragana